Reditelj Aleš Kurt : Često me hvata strah da nam je prošlost bolja od budućnosti

PODIJELI

Sarajevskom ratnom teatru (SARTR) prošle sedmice upriličena je promocija knjige “Good luck Mr. Gorsky” autora Aleša Kurta, koji je, ujedno, i direktor ove teatarske kuće.

Reditelj koji je na scenu sarajevskih pozorišta postavio nekoliko značajnih komada, poput “Majstora i Margarite”, “Elizabete Bam”, “Teferiča”… uhvatio se ovog puta ukoštac sa pričom koja je napisana u povodu stogodišnjice Prvog svjetskog rata.

Pohlepa i neukus

U razgovoru za “Dnevni avaz” Kurt se osvrnuo na svoje djelo, 25. rođendan koji će SARTR proslaviti 17. maja, stanje u društvu…

– Obilježavanje jednog rata za mene je, po svemu, jedan zaista odvratan događaj. Na teritoriji evropskog kontinenta, gdje je taj rat počeo, razbuktale su se nacionalističke strasti, šovinizam je prosto treperio u zraku, ostaci imperijalne svijesti su se razbudili i zapahnuli nas svojim odvratnim smradom, indiferentnost prema žrtvama je bila skovana od željeza, glupost, pohlepa i neukus prelivali su se preko scene na kojoj se dešavala ova nesretna godišnjica – poručio je Kurt.

Promocija knjige protekla je u pozitivnoj atmosferi. Kakve ste kritike dobili?

– Radi se, zapravo, o kratkom romanu u formi drame. Barem je takav moj osjećaj. Knjiga na zabavan način dira mnoge osjetljive teme. Začuđen sam da su ljudi koji su do sada čitali knjigu, u potpunosti pohvatali sve reference, šale i podvale koje sam napisao. Izgleda da odlično komuniciramo i to je izuzetan osjećaj. Mislim da se knjiga, kao i predstava, piše za jednog perfektnog čitaoca. A ja sam ga, izgleda, pronašao.

Drama je napisana kao protest obilježavanju jednog stoljeća od početka Prvog svjetskog rata. Zbog čega baš ta tema?

– Tvrdim da je Prvi svjetski rat ključ za razumijevanje 20. stoljeća. Bezumlje, surovost, pohlepa i arogancija, kojima je on ispunjen, prava su slika Evrope i onoga što će doći poslije, onoga što i sada živimo. Često me hvata strah da nam je prošlost bolja od budućnosti.

Jesu li ceremonije obilježavanja takvih dešavanja ponekad samo formalnost?

– To je u cijeloj Evropi bila tužna persiflaža. Bez imalo sućuti za žrtve. Bez grižnje savjesti. Bez morala. Etička lakrdija. Za ime Božije, pa Bečka filharmonija je počela koncert u Vijećnici imperijalnim maršem. Zaista odurno.

Zašto “Good luck Mr. Gorsky”, kome želite sreću?

– Običnom čovjeku. Fusnoti historije.

Kao umjetnik, koje ste segmente istraživali dok ste pisali knjigu?

– Faktografiju, urbane legende i historijske neistine i zablude. I, naravno, ogromnu količinu propagande, koja, kao neki zao veo, i danas pokriva sve važne događaje. Naravno, istraživao sam svu nacionalističku laž. Vrlo lako možete otkriti da se svi nacionalizmi baziraju na izmišljotinama.

Nema opravdanja

Na čelu ste Sarajevskog ratnog teatra. Kakva je situacija, jeste li donekle ostvarili postavljene ciljeve?

– SARTR je misija. Imamo veoma ambiciozne ciljeve i borit ćemo se do posljednjeg daha za svaki od njih. Važno je da što više dobrih ljudi i vrhunskih umjetnika uvučemo u tu priču.

U SARTR-u je na repertoaru Vaša predstava “Majstor i Margarita”, koju publika gleda s velikim interesom. Je li svijet zaista “poludio”?

– Prije bi se moglo reći da je zaglupio. Ali, to je stara stvar. Pitanje je šta mi poduzimamo da ga promijenimo.

Pretpostavljam da pratite našu svakodnevicu. Očekujete li uskoro neke promjene nabolje?

– Politička situacija u svijetu je, blago rečeno, užasna. I mi nismo direktni krivci za to. To je jedina pozitivna činjenica u našim životima, ako je i ona tačna. Ali, odgovorni smo za činjenicu da ništa posebno ne radimo da promijenimo našu situaciju, naš život. Inertni smo, uplašeni neizvjesnošću vlastite egzistencije. Neki su umorni, neki previše razočarani. Ali, tu nema opravdanja. Samo vlastitom voljom možeš promijeniti nešto nabolje. Niko drugi to neće učiniti za tebe.

Potraga za izgubljenim vremenom

U Narodnom pozorištu Sarajevo izvodi se komad “Elizabeta Bam” u Vašoj režiji, a u Kamernom teatru “Teferič”. Koliko je za reditelja dobro da radi u više od jednog pozorišta?

– “Elizabeta Bam” je moja potraga za izgubljenim vremenom. U toj predstavi sam mnogo više rekao o sebi i svom radu nego što inače pokazujem. Svaki teatar je avantura. Otkrit ću vam jednu svježu, a to je da “Teferič”, koji sam režirao, učestvuje na ovogodišnjem Sterijinom pozorju.

Praizvedba “Hazreti Fatime” Safeta Plakala

Kako ćete proslaviti 25 godina postojanja SARTR-a?

– Kompleksnim programom. Praizvedbom “Hazreti Fatime” Safeta Plakala, pisca koji je godinama bio spiritus movens SARTR-a. Radi se o radiodrami, propraćenoj vizuelnim efektima, dokumentarcem o prvoj ratnoj predstavi naše kuće “Sklonište”, o ljudima koji su glumili, kreirali predstavu ili bili publika. O njihovim sjećanjima na taj moment. O tome kako su proživjeli tu predstavu. Šta je bio smisao svega toga. Specijalnim izdanjem SARTR-ovih novina, u kojima ćete imati kompletnu teatrologiju u ovih 25 godina. I, kao šlag na torti, izložba fotografija posvećenih glumačkoj ekspresiji. Nemoguće je napraviti izbor svih najvažnijih predstava, glumaca i najboljih fotki. To bi se moglo uraditi samo u nekom mnogo većem prostoru i sa značajnim budžetom. Ali, mislim da smo uhvatili esenciju, ono što je žila kucavica ovog teatra.

 

Avaz.ba

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR