“Imigranti su dio globalne politike”

PODIJELI

BiH prijeti imigrantska kriza, a nadležni organi ili nisu u stanju ili ne žele problem zaustaviti i riješiti. Delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH Željko Mirković (SDP) smatra da je ovo drugo u pitanju, ali u postojećem političkom sistemu nema ni priliku da to prozove.

Kritikujete Parlament za nerad, predsjedavajućoj Doma naroda ste rekli da čekate devet mjeseci priliku da postavite pitanje. Zašto?

– Poslanička pitanja mogu postaviti samo na redovnoj sjednici, a redovna sjednica nije bila od prošle godine. Sve su neke sjednice u nastavcima, vanredne sjednice i tako dalje. Neodgovornost je to i sramota vlasti u Federaciji BiH, SDA, HDZ-a i SBB-a, a kada je Dom naroda u pitanju i SNSD-a. To je ta koalicija koja očito ne funkcionira, ali i građanima BiH je jasno da državom ni politika ne upravlja, nego lobiji. Kad smo pokrenuli pitanje kladionica i koncesija, automatski je Parlament došao u krizu, čim su došli u pitanje interesi onih koji godišnje u svoj džep stave milijardu konvertibilnih maraka, umjesto da to završi u budžetu Federacije. Očito je to puno jače od savjesti prema građanima, državi, prema Parlamentu i radu u interesu svih.

Problem je klasifikacija

Vi tvrdite da se, pored lobija kladionica i koncesija, problem ilegalne imigracije ne rješava zato što i iza tog problema stoje neki lobiji?

– Da. Očito je da državni organi nemaju odgovor, ovdje je sistem zakazao. Mi ovdje u USK-u imamo tešku situaciju koja će biti samo još teža. Oni koji bi u okviru sistema bili dužni da drže problem pod kontrolom, ne poduzimaju ništa.

Granična policija traži još policajaca da bi očuvali granice, a i ministar sigurnosti najavljuje povećan talas imigranata. Zar se nije barem počelo govoriti o tome?

– Znate šta je čudno? Istražujući ovu stvar, uočio sam da dio ljudi stiže zato što ih je natjerala neka muka. Ali je problem klasifikacije tih stranih državljana koji dolaze iz Sjeverne Afrike, sa Bliskog istoka i iz Azije. Neki od njih bježe od rata. I naša je država prošla kroz taj ratni haos i imali smo gostoprimstvo stranih zemalja. U drugim zemljama važe pravila koja su i naši ljudi poštovali, a mi očito nemamo pravila. S druge strane, većina domicilnih država ovih migranata nije u ratu, čak ni ne govore istim jezikom pa se i ne razumiju. Ali kako se svi razumiju kada treba doći upravo ovdje na područje USK-a? Ja se pitam ko to koordinira, ko premošćuje njihovu različitost s ciljem da ih skupi na jednom odredištu?

Vi ovdje potencirate pitanje sigurnosti?

– Upravo tako. To je pitanje na koje institucije nemaju odgovor. Zatim, struktura tih migranata, koliko ih bježi od rata, koliko ih je ekonomske prirode itd… Niko to ne zna odgovoriti. Iz kontakata s njima, jedni kažu da su najdalje dogurali do Slovenije, od tamo su vraćeni u Hrvatsku, a iz Hrvatske u kolonama ih vraćaju u BiH. To su oni koji nisu uspjeli stići na odredište i vraćaju ih u BiH. Ali nije BiH njihova domicilna zemlja. Zašto ih vraćaju nama? Pazite, i mi smo potpisnici određenih međunarodnih pravila, ali se pravimo da to ne vidimo, u nadi da će imigranti otići odavde u pravcu u kojem su naumili. Naivno vjerujemo da će se problem riješiti sam od sebe. U Ministarstvu sigurnosti sami kažu da 10 posto imigranata pristaje da budu kooperativni, da daju tačne podatke i otiske prstiju, sve što je standardno za tražioce azila. Ostali se ne žele identifikovati i ne žele da idu u azilantske centre. Žele da budu tu gdje jesu, u Sarajevu preko puta Vijećnice, u Bihaću u Borićima ili u parku u Velikoj Kladuši. Vidite gdje ti ljudi borave. Koliko će dugo to trajati, to niko ne zna.

image
IMIGRANTI BI MORALI POŠTOVATI NAŠA PRAVILA

Nismo mi Njemačka

Mislite li da bi među neidentifikovanim moglo biti i onih koji su prijetnja za sigurnost?

– Ako dođete u kontakt sa onima koji su uništili svoje dokumente i ne možete utvrditi iz koje su zemlje, kako možete znati išta o njima, pogotovo u ovakvoj situaciji gdje je sistem očito zakazao? Oni kažu da ne daju otiske. A da bi se utvrdilo ko je ta osoba, u procesu utvrđivanja identiteta, ti ljudi se i dalje kod nas šeću slobodno, bez adrese. Neodrživo je da se tako nastavi. Imate imigrante koji ne žele da budu u imigrantskom centru. Tu se mora uključiti i međunarodna zajednica i domaće vlasti, ali prevashodno se mora pokriti bezbjednosni, humanitarni i zdravstveni aspekt. Osoba koja dođe u BiH, mora biti evidentirana, mora biti zbrinuta u higijenskim uslovima i sa tačnom adresom. Prema mojoj informaciji, u USK-u ima 1.500 imigranata koji se kreću kuda god žele, uglavnom u blizini granice. Kakav je naš sistemski odgovor na cijelu situaciju? Mali je broj porodica sa djecom, a većina ih je u dvadesetim godinama. I sad kada dođe i tih 50 hiljada, koliko ministar Dragan Mektić kaže da stiže od Grčke preko Crne Gore, završiće kod nas. Njih, dakle, direktno upućuju iz Sarajeva u USK. Treba li se desiti da Bihać ima više imigranata nego domaćeg stanovništva?

Može li to biti neki veći geopolitički interes?

– Meni to na to liči. Pazite, mi imamo pritisak na naše mlade ljude, stanjem u društvu, pa sve više naši ljudi odlaze, a strana nam omladina dolazi. U našoj državi svako može biti gost i ne mora se pridržavati nikakvih pravila. A mi smo uređena država ili bar takva treba da budemo. Nismo mi Njemačka da primimo milion izbjeglica jer nam treba radne snage.

Vi imate i tezu da se u BiH namjerno otežava život do granica izdržljivosti stanovništva. Zašto, s kojim ciljem?

– Krajnji cilj je kreiranje atmosfere beznađa, a onda nuđenje života u tuđim državama u koje se stiže napuštajući domovinu. To je alternativa koje se naša omladina drži. S jedne strane je pritisak tjeranja u nacionalne torove, male plate, veliki nameti, nepovjerenje u sistem, pravosuđe. Našem građaninu je dosta tog straha. A kad se stvori to organizirano beznađe, onda se do boljeg života stiže jedino napuštanjem Bosne i Hercegovine, što se trenutno i dešava. Globalni igrači su bacili oko na našu lijepu zemlju, samo im je naš narod višak. Ovo sve što se dešava uklapa se u to, a ja bih volio da to nije istina. Države su se nekad otimale mačem, tenkovima, a danas se to čini bankama i izdajničkim političarima izabranim po volji naroda, na kupljenim izborima.

PODIJELI

1 komentar

  1. Milion ilegalnih imigranata u njemackoj nisu radna snaga vec su primaoci socijalne pomoci koji njemacku godisnje kostaju 50.000.000.000€ ili 100.000.000.000 KM.
    To rade ameri u namjeri da uniste evropu socijalnim putem . To ce se desiti isto i u BiH.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here