Bio je trom, ponekad čak i debeo, a jedan je od najboljih koje smo ikada imali

PODIJELI

Jedna od najljepših sportskih priča u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini počela je u zimu 2003. godine u Minhenu.

– Šefe, imam jednog malog, volio bi igrati za BiH. Možda da ga probamo?, rekao je Hasan Salihamidžić tadašnjem selektoru Zmajeva Blažu Sliškoviću.

– Kako se zove?, pitao je legendarni Mostarac.

– Zvjezdan Misimović, odgovorio je Braco.

14 godina poslije, Miske je otišao u legendu.

– Dogovorili smo raskid ugovora sa klubom i to je to. Sada sam u Minhenu sa porodicom i vidjet ćemo šta će biti. Ima već nekih razgovora, par opcija, pa ćemo vidjeti šta dalje – kazao je Misimović jučer, potvrdivši odluku o kraju svoje prebogate karijere.

Na prste jedne ruke se mogu prebrojati igrači koji su reprezentaciji Bosne i Hercegovine imaju status kakav ima Misimović.

Igrao je za BiH kada niko nije htio, nebrojeno puta mu se nacija poklonila, Safet Sušić ga je znao držati na klupi, a on je znao ući u igru i jednim potezom riješiti utakmicu, njegove lopte za Edina Džeku imale su oči, navijači mu NIKAD nisu zviždali, bio je i ostao istinska legenda reprezentacije BiH.

Bio je krupan, u pojedinim trenucima karijere čak i podebeo, izgledao je tromo na terenu, ali je bio ono što navijači i fudbalski sladokusci najviše vole. Bio je romantičar, umjetnik sa loptom.

Zvjezdan Misimović je za reprezentaciju BiH odigrao 83 utakmice (2. u vječnoj listi, iza Emira Spahića), u kojima je postigao 25 golova (2. na vječnoj listi, iza Edina Džeke), ali je Zmajevima donio mnogo više od brojki i statistike. Miske je bio duša i mozak reprezentacije i njegovim odlaskom Zmajevi su izgubili mnogo.

Karijeru je počeo u Njemačkoj, gdje je i rođen, a u Bundesligi je ostavio više nego dubok trag, odigravši ukupno 157 utakmica u kojima je postigao 37 golova i imao čak 57 asistencija. Nastupao je za Bayern, Bochum, Nürnberg, VfL Wolfsburg, Galatasaray, Dinamo Moskva, Guizhou Renhe i Beijing Renhe.

IZVORavaz.ba/Krupljani.BA
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR