Danas je 21. april i prošlo je četvrt vijeka otkako se život u ovom prelijepom biseru Bosne pretvorio u pakao

PODIJELI

Danas je 21. april i prošlo je četvrt vijeka otkako se život u ovom prelijepom biseru Bosne pretvorio u pakao. Tog dana negdje oko 18 sati na hiljade stanovnika gradskog područja Bosanske Krupe čulo je po prvi put smrtonosne zvukove raznih artiljerijskih projektila koji su razarali sve ono što se stvaralo od 1945. godine pa i ranije.

Danas 25 godina poslije svak od nas ima svoju istinu i svoj pogled na taj dan, nekoliko dana prije i 1245 dana poslije i teško da se od svih stanovnika koji žive u Bosanskoj Krupi mogu naći dvije iste priče i dva ista pogleda na ono što se dogodilo.
Danas 25. godina poslije mnogi žele sebe staviti u prvi plan i reći kako su dali doprinos da se uradi ovo ili ono i da su oni spasili na hiljade stanovnika našeg grada jer mnogi misle da drugima sjećanja lape i da se mnogi više ne sjećaju onog što se stvarno desilo.

Danas 25. godins poslije najtiši su i najmanje se hvale svojim podvizima oni koji su stvarno prvi zaustavili one kpji su bjespmučno napadali ovaj grad i omogućili da se većina stanovništva prilično bezbjedno prebaci na još uvijek slobodna područja daleko od granata i puščanih metaka.

Danas 25.godins poslije se sjećam da se tog dana osjetio samo veliki strah, da je na svakom koraku bilo panike i da je narod ovog grada , kako je ko znao i umio, bez ikakve posebne organizacije , napustio desnu obalu rjeke Une, ostavljajući za sobom sve što je godinama stvarao. Bilo je bitno izvući živu glavu, spasiti bližnjeg svog , ponijeti nešto sa sobom a bilo je zaista vrlo malo onih koji su sebe stavili ispred onih koji su napadali Bosansku Krupu i pokušali pomoći i drugima i organizovati otpor barem dok većina ne predje most. Oni ili nisu više s nama ili ćute i gledaju i slušaju mnoge „zaslužne „ oko sebe kako bolje znaju šta se dogodilo nego oni koji su tu bili .Gledaju kako upravo takvi dobivaju plakete i priznanja za navodnu organizaciju otpora ….. i trpe.

Ali takvi smo ti mi.Volimo sve znati, svugdje biti,o svakom na jednu lijepu reći deset ružnih i naravno uspjeh nikom ne možemo oprostiti.

Za samo 25.godina se sve zaboravlja, izmišljaju drugi junaci, prave nove bajke a oni koji imaju dobru “šprehu“ i “lijepu riječ” nastavljaju pred mladjim generacijama veličati sebe, sebe,sebe ,pa nekoliko praznih mjesta i onda opet sebe. Ali neka…

Ima neko ko to sve dobro zna i ko će sve to jednog dana poravnati bilo na ovom ili onom svijetu.

A ti moj grade naučio si „trpiti i čekati“ pa možda kada se umore svi oni koji su te samo jezikom branili i danas tim istim jezikom, koji im se još nije umorio, samo kritikuju i sve što je loše ali još više ono što je dobro misleći da su oni najpametniji , svoj red dočekaju i stvarni heroji čaršije od Lipika, Govedarnice, Sokaka, Mahale, Krčane,Ćojluka,Pilane …..
Ponosni grade neka ti je sa srećom!

PODIJELI